Odjel za glazbenu umjetnost u Noći muzeja 2022
Poslušajte i pogledajte snimke koncerta Glazbenog odjela održanog 14. ožujka 2018. godine u Dvorani Medicinskog fakulteta u Splitu.
Simfonijski orkestar HNK Split
HARI ZLODRE, dirigent Solisti:
Solisti:
Karla Križanić dolazi iz Petrinje, a završila je Glazbenu školu “Fran Lhotka” Sisak. Studentica je 3. godine flaute u klasi profesorice Ane Domančić na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme voli se baviti vožnjom bicikla i astrologijom te druženjem s prijateljima.
→ Saverio MERCADANTE: Koncert za flautu i orkestar u e-molu op.57
Allegro maestoso – Largo – Allegro vivace
Rondo russo
Jelena Batinić, rođena je u Dubrovniku gdje je završila svoje osnovno i srednjoškolsko glazbeno obrazovanje u Umjetničkoj školi „Luka Sorkočević“ u klasi profesorice Vande Đanić. Studentica je 4. godine violončela u klasi profesora Mihovila Karuze na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Svoje slobodno vrijeme voli provoditi uz dobru knjigu ili film te crtajući uz što se opušta i odmara od svakodnevnih obaveza.
→ Edward ELGAR: Koncert za violoncello i orkestar u e-molu op.85
1. i 2. stavak Adagio, Moderato – Lento, Allegro molto
Lina Plohl, rođena je 2000. godine u Mariboru. Istovremeno je studentica 2. godine violine na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Evgenije Epshtein i 3. godine na Umjetničkom gimnaziju Konservatorija u klasi prof. Zorice Todorovič za glasbo i balet u Mariboru, pod čijem mentorstvom je postigla odlične državne i međunarodne rezultate. Radi paralelnog pohađanja akademije i gimnazije nema puno slobodnog vremena, ali svaki slobodan trenutak iskorištava provođenjem u prirodi, bavljenjem sportom i druženjem s prijateljima.
→ Niccolò PAGANINI: Koncert za violinu i orkestar u D-duru op.6
1. stavak Allegro maestoso
Antonio Grkeš, dolazi iz Dubrovnika gdje je završio osnovnu i srednju glazbenu školu ”Luke Sorkočevića” u klasama prof. Dubravke Soldo Kakarigi i prof. Alberta Frke. Student je 3. godine klavira u klasi profesorice Vesne Podrug na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Osim klasične glazbe bavi se i popularnom glazbom kao voditelj zbora, sviranjem klavijatura u bendu te autorskim skladbama. Uz glazbu voli i sport kojim se nekada bavio.
→ Ludwig van BEETHOVEN: 3. Koncert za klavir i orkestar u c-molu, op.37
1. stavak Allegro con brio
Ana Stanković, dolazi iz Zagreba. Glazbeno obrazovanje započela je u Osnovnoj glazbenoj školi Ivana pl. Zajca u klasi prof. Lidije Vujović-Pišpek, a nastavila na Glazbenom učilištu Elly Bašić u klasi prof. Minje Kolak. Studentica je 4. godine klavira u klasi profesorice Olge Cinkoburove na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Kada se ne bavi glazbom, voli čitati, pogledati nogometnu utakmicu i družiti se s prijateljima.
→ Francois POULENC: Koncert za klavir i orkestar u Cis-duru, FP 146
2. i 3. stavak Andante con moto
Rondeau à la française: Presto giocoso
O programu:
Saverio Mercadante (1795 -1870) Koncert za flautu i orkestar u e-molu, op.57
Saverio Mercadante je postigao slavu za života svojim opernim djelima, ali danas njegovo je najpoznatije djelo Koncert za flautu u e – molu br. 2 op. 57, koje datira iz njegovih studentskih dana. Koncert je napisan u francuskom stilu u Napulju 1813, ali ono istovremeno nosi u sebi talijansku neopterećenu liričnost, svjedoči o skladateljevoj lakoći kretanja unutar zadanih gabarita forme, te istovremeno donosi par svježih, originalnih ideja. Slušajući ovaj koncert nameće se pitanje zašto njegov skladateljski opus nije stekao veću popularnost. Vrlo je vjerojatno da je Mercadante dionicu solo flaute pisao za sebe. Na to nas upućuje virtuozno pisana dionica flaute, koja je stalno podržana i nošena pratnjom gudača. Svojom zahtjevnošću, ona premašuje dotadašnje tehničke zadatke što posebno dolazi do izražaja u široko pisanoj kadenci. U Largu nas lijepo ornamentirana melodijska linija vodi u dur, u svjetlo i u nadu. Svoju popularnost ovaj koncert ipak najviše duguje trećem stavku – Rondo russo, koja u sebi sadrži i nešto karaktera galopa, s vrlo uspjelom atraktivnom glavnom temom koju prate oštri orkestarski akcenti.
Edward Elgar (1857-1934) Koncert za violončelo u e-molu, op.85
Koncert za violončelo Edwarda Elgara je desetljećima spavao zaboravljen u ladici, sve dok ga legendarna britanska čelistica Jacqueline du Pré nije ponovno dozvala u život na koncertnoj pozornici. Naravno da je popularizaciji koncerta pridonijela njeno nadasve senzibilna i nadahnuta interpretacija pod dirigentskim vodstvom Johna Barbirollija, koji je sudjelovao i u praizvedbi koncerta. Djelo je prožeto melankoličnim tonom ali bez opterećujućeg patosa, a ljepotu melodike odlikuje jednostavnost koja proizlazi iz mudrosti duhovnosti starije životne dobi – što je ujedno i karakteristično za kasni Elgarov opus. Recitativni početak u solističkoj dionici odmah od početka nagovještava atmosferu koju je jedan britanski glazbeni kritičar opisao u rečenici: ˝Glazba kao jesenja magla i lišće koje otpada˝. Uistinu je nešto vrlo autentično englesko u toj slici pejzaža koju evocira prvi stavak, te osjećaj osamljenosti. Scherzo u vrlo kontrastnom karakteru razbija sjetu i budi upravo suprotne osjećaje, životnu radost i polet. Virtuozni stavak završava furioznim pizzicatom.
Niccolò Paganini (1782 -1840) 1. koncert za violinu i orkestar u D-duru, op.6
Svoj koncert u D – duru Niccolò Paganini je napisao oko 1817/18 godine sa željom da napiše djelo koje će dostojno reprezentirati svu raskoš njegove virtuoznosti. U tome je svakako uspio jer je koncert postao jedno od najomiljenijih djela violinskog repertoara. Kritičar suvremenik iz Venecije je o skladateljevom sviranju napisao: ˝sa najtežim pasažima – on se igra i šali, u nježnoj strukturi – on postaje zavodnikom, u zanosu i poletu – sve pršti od ˝neobičnih akrobatskih figura, s lakoćom gaze sve teškoće, sve zapreke i ne podnosi nikakve granice. Paganinijev opus ostao je do dan danas visok izazov za violiniste. Tehnički, a isto tako i muzički zahtjevi za taj instrument nisu se u posljednjih 200 godina znatno povisili. Možemo slobodno reći da njegov opus i u današnje doba mjerilo violinističkog majstorstva. Ovaj koncert osim svoje tehničke zahtjevnosti razotkriva velik utjecaj talijanskog bel-canto stila, a posebno suvremenika Gioachino Rossinija.
Ludwig van Beethoven (1770 -1827) 3. klavirski koncert u c-molu, op.37
Treći klavirski koncert Ludwiga van Beethovena slovi za prvi koncert sa simfonijskim značajkama, što je i ovoj glazbenoj formi pomoglo da izađe van okvira glazbenog salona. Razvoj tehničkih mogućnosti klavira podupire ovu tendenciju, instrument je robusnije, izdržljivije građe, čelične žice produciraju snažniji ton, intonacija ide u visinu. Premda je u skladanju svojih koncerata Beethoven vidio uzor u Mozartu, Beethovenov temperament, nove mogućnosti zvuka i njegov umjetnički razvoj diktiraju razvoj klavirskih koncerata sasvim novih dimenzija. C-mol za Beethovena nije bilo kakav mol tonalitet (moramo ovdje naglasiti da je ovo jedini od 5 koncerata koji je pisan u molu), on u sebi sadrži dramu, patetiku i odlučnost. Premda mnogi pijanisti u izvedbi koncerata izvode svoje kadence (slobodan improvizacijski dio na kraju 1.stavka koje pijanist izvodi solo), u slučaju 3.koncerta, skoro bez iznimke izvodi se vrlo efektna Beethovenova kadenca.
Francis Poulenc (1899-1963) Koncert za klavir i orkestar u Cis-duru, FP146
Ovaj koncert Francis Poulenc je napisao 1949. Time on pripada kasnom skladateljevu stvaralaštvu. Djelo je prožeto jasnim i jednostavnim harmonijama te spontanom melodikom. U svom konceptu malo podsjeća na Šostakovićev 2. klavirski koncert. Sam skladatelj kaže da su mu u tom razdoblju posebna inspiracija klavirski koncerti Camillea Saint-Saënsa. Koncert je inače napisan po narudžbi Simfonijskog orkestra u Bostonu, gdje je 1950. i praizveden. Poulencov opus karakterizira kompozitorska tehnika samo-citiranja, u kojem ideju ili temu iz jednog djela ˝reciklira˝u drugom. Pijanist Pascal Rogé, koji je cijeli Poulencov klavirski opus snimio, ovako opisuje njegovu glazbu: ˝Ona je `popularna` u najboljem smislu te riječi. Njegovo pisanje je sofisticirano, ali jezik je pristupačan i razumljiv svima. Ono nije revolucionarno a nije ni pretjerano akademski. On je sasvim Poulencov, prepoznatljiv glazbeni jezik i kompozitor mu je vjeran od svoje prve do zadnje note.˝
Vesna Podrug-Kossjanenko