Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu s osobitim zadovoljstvom najavljuje seriju gostujućih predavanja dr. sc. Lydije Beerkens (Stichting Restauratie Atelier Limburg, SRAL), renomirane stručnjakinje za konzervaciju-restauraciju djela moderne i suvremene umjetnosti. Predavanja pod zajedničkim nazivom Modern Art Conservation: a new specialization in the conservation field održat će se 14. siječnja i 15. siječnja 2020. (utorak i srijeda) u sjevernom tornju Sveučilišne knjižnice u Splitu na adresi Ruđera Boškovića 31 (drugi kat, multifunkcionalna dvorana). Predavačica će obraditi tri teme: donošenje odluka u konzervaciji-restauraciji djela moderne i suvremene umjetnosti, intervjuiranje umjetnika i pristup konzervaciji-restauraciji obojenih skulptura na otvorenom. Predavanja će biti na engleskom jeziku i bit će otvorena za javnost. Gostovanje dr. sc. Lydije Beerkens organizira doc. art. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara kroz program akademske mobilnosti Erasmus+. Zahvaljujemo Sveučilišnoj knjižnici u Splitu što nam je ustupila prostor za održavanje programa.
Raspored predavanja
14. siječnja 2020. (utorak)
10.00 – 10.10 Uvodna riječ organizatora 10.10 – 12.10 Introductory talk: Modern Art Conservation at Stichting Restauratie Atelier Limburg, history and practice 12.10 – 14.00 Pauza 14.00 – 16.00 Decision-making in the conservation of modern and contemporary art; Strategies for a specific approach
15. siječnja 2020. (srijeda)
10.00 – 12.00 The Artist Interview: research project and outcomes; The role of the artist – interview methodology, scenario, set-up 12.00 – 14.00 Pauza 14.00 – 15.30 Outdoor sculpture conservation: a different approach 15.30 – 16.00 Rasprava
Kratki prikaz tema
Donošenje odluka u konzervaciji-restauraciji djela moderne i suvremene umjetnosti Početkom dvadesetoga stoljeća umjetnici počinju upotrebljavati netradicionalne materijale i tehnike za izradu svojih djela. Novi i nepoznati materijali kojima se služe, od plastike do hrane, ali i upotreba svjetla, pokreta ili, primjerice, mirisa predstavljaju velike izazove kada je u pitanju očuvanje i prezentacija njihovih djela. Kako se nositi s tim izazovima kada tradicionalna etička načela konzervacije-restauracije uključuju očuvanje autentičnosti, očuvanje izvornog materijala i reverzibilnost restauratorskog postupka? Kroz primjere iz vlastite prakse, dr. sc. Lydija Beerkens govorit će o razvoju novog specijalističkog područja unutar konzervatorsko-restauratorske struke. Ključni alat je model za donošenje odluka u konzervaciji-restauraciji djela moderne i suvremene umjetnosti koji je razvijen s ciljem dodjeljivanja vrijednosti različitim aspektima u tom novom specijalističkom području. Nastao je u okviru nizozemskog istraživačkog projekta "Modern Art: Who Cares?" (istoimena publikacija objavljena je 1999. godine). Riječ je o otvorenom modelu koji pomaže u navigiranju kroz složene probleme te strukturiranju i validaciji svih informacija kako bi se odmjerili estetski rezultati naspram etičkih ograničenja, uz uključivanje ograničavajućih čimbenika (vrijeme, resursi, budžet). Model je nedavno revidiran kako bi se prilagodio najnovijim oblicima suvremene umjetničke produkcije, ali i poboljšao način donošenja odluka. Više o tome vidi ovdje. Intervju s umjetnikom Za očuvanje i održavanje suvremenih umjetničkih djela neophodne su autentične informacije, informacije vezane za sadržaj djela, ali i tehničke informacije. Sve te podatke možemo prikupiti intervjuiranjem autora. Jedan od ishoda istraživačkog projekta "Modern Art: Who Cares?" bilo je ukazivanje na važnost uloge umjetnika u donošenju odluka o konzerviranju-restauriranju i prezentiranju umjetničkih djela. Razgovor s umjetnikom danas je postao standard konzervatorsko-restauratorske struke. Bilo da se radi o manjoj razmjeni informacija ili o opširinim intervjuima koji obuhvaćaju čitav umjetnikov opus, komunikacija s umjetnikom iziskuje određeni scenarij i vještinu vođenja razgovora. U razgovoru mogu sudjelovati konzervatori-restauratori, kustosi i upravitelji zbirki. Komunikacija se ne vodi isključivo s umjetnikom; intervjuirati se mogu umjetnikovi pomoćnici, suradnici ili galerija koja ga zastupa. Činjenica da se informacije mogu prikupiti od stvaratelja umjetničkog djela može imati i pozitivan i negativan učinak na odnose, može dovesti do razlika u interpretaciji ili do prekrajanja povijesti. Kako bi osmislili kvalitetnu metodologiju, ali i otkrili zamke koje intervjui kriju, Zaklada za konzervaciju-restauraciju djela suvremene umjetnosti (Stichting Behoud Moderne Kunst, SBMK) i Agencija za kulturnu baštinu Republike Nizozemske (Rijksdienst voor het Cultureel Erfgoed, RCE) proveli su višegodišnji projekt koji je uključivao intervjue s dvadeset najznačajinih nizozemskih umjetnika. Rezultati su objavljeni 2012. godine u knjizi The Artist Interview, for conservation and presentation of contemporary art (Guidelines and practice (knjigu je uredila dr. sc. Lydia Beerkens). Knjiga daje smjernice/scenarij za intervjuiranje umjetnika, donosi niz praktičnih savjeta i deset studija slučaja koje pokazuju sve mogućnosti i ograničenja intervjua. Obojene skulpture na otvorenom Kod konzervacije-restauracije djela moderne i suvremene umjetnosti, obojene skulpture na otvorenom (eng. outdoor painted sculpture, OPS) predstavljaju posebnu kategoriju umjetničkih djela i iziskuju specifične smjernice. Budući da ih se ne može zaštititi u onoj mjeri koliko je to moguće sa slikama ili skulpturama koje se nalaze u zatvorenom prostoru, za njih treba razviti posebne konzervatorsko-restauratorske strategije. Zahvati na obojenim skulpturama na otvorenom najčešće su opsežni i skupi. Vrlo često uključuju ponovno bojenje skulpture – posao koji se u pravilu povjerava specijalistima iz industrije boja. Dr. sc. Lydia Beerkens će kroz nekoliko studija slučaja predstaviti pristup konzerviranju-restauriranju obojenih skulptura na otvorenom; pristup kojemu je misao-vodilja očuvanje izvornih estetstkih kvaliteta umjetničkog djela umjesto "izvornog bojanog sloja". I ovdje će biti riječi o specifičnom procesu donošenja odluka te o ulozi koju u tome imaju umjetnici ili institucije koje upravljaju ostavštinama umjetnika. Preporučena literatura i internetski izvori
Kratki životopis predavačice (na engleskom jeziku)
Lydia Beerkens (b. The Netherlands 1963) has her MA in Art History, Radboud University Nijmegen, a post MA-training in Art Conservation (Maastricht) and received her PhD in 2012 on: Modern Art Conservation, a new specialization in the field of conservation (Radboud University). Beerkens is senior conservator of modern art at SRAL – The Conservation Institute in Maastricht, is coordinator of the SBMK platform for conservation issues (SBMK – Dutch Foundation for the Conservation of Modern Art), and Assistant Coordinator of the ICOM CC Working Group MMCA. She also works from her own studio for the main Dutch Museum and modern art collections. As a leading researcher and practitioner in modern art conservation, she gives international workshops on Decision Making in Modern Art. Art History: Starting her studies in Art History (1983 - 1989 Nijmegen – Radboud University), Beerkens studied Italian drawings, Romanesque architecture and early 20th century Architecture, and specialized in sculpture of the 15th century from the lower countries, in particular their working techniques, wood application and dendrochronology, and material history for her final thesis. From there a bridge towards Conservation Studies was made (1990 – 1995 SRAL Maastricht). Specializations: 20th century paintings Kröller-Müller Museum, 20th century art Stedelijk Museum Amsterdam. Conservation – research, education and practice: Conservation Research: Beerkens started her career as the research conservator in the Dutch research project Conserving Modern Art (1995-1997). This large project paved the way in the Netherlands for an inclusive approach for 20th century art. Results were presented during the international conference "Modern Art: Who Cares?" in Amsterdam in 1997, and under the same title published in 1999. Various other research projects followed such as: The Artist Interview (published in 2012), Outdoor Painted Sculptures (ICOM-CC MMCA interim meeting: Conserving Outdoor Painted Sculpture in 2013; proceedings published 2015 by the Getty Conservation Institute) and recently The Plastic Project – developing the Plastic Identification Tool (RCE – SBMK – UvA). Education: Invited a program leader the training course at SRAL specializing in Modern Art was started from 1998 onwards to 2005. From 2004 to 2006 she lectured on this new topic at the Cologne Institute for Conservation Sciences (CICS) in a new study program, parallel to the regular training courses. More recently a course is given at the post-masters Curatorial Studies at KASK in Gent- Belgium (2015-...). Practice: Trained as a hands-on conservator, Beerkens specialized in the conservation of non-traditional artworks, where plastics, ephemeral materials, meaning, concept and sometimes non-material aspects play major roles. Both at SRAL and in her private studio Beerkens has continued working in practice. Major and remarkable treatments have been published as case studies, for example on the Futuro House, on Panamarenko artworks, Tinguely, on Plastics in artworks.