Piše: Marija Vičević Srijeda, 20. travnja 2016. bila je rezervirana za još jedan koncert u sklopu Good Vibrations programa u zagrebačkom Vintage Industrial Baru - koncertnom prostoru mnogima poznatom po čestim koncertima raznolikih žanrova hrvatske glazbene scene. Dobre vibracije nisu bile samo u imenu cijelog ovog projekta, već i u ispunjenom klubu u kojem su tu večer nastupili bendovi Kazan, Mnogi Drugi, te glavni izvođači Veja. Tipični rockerski klub možda zvuči kao neobično mjesto za nastup etno sastava, no ova tri benda dokazala su da se odlično snalaze u takvim prostorima, stvorivši atmosferu koja je bila dinamičnija nego na mnogim rock koncertima. Na koncertu su se mogli uočiti poznanici i fanovi benda koji su često s oduševljenjem navijali i dovikivali imena članova benda nakon odsviranih skladbi. Moglo se tu sresti raznolike publike, ali najviše alternative, kao i one koja svakako ima doticaja s tzv. etno-scenom. Kako bi večer u Vintage-u bila raznolikija i bogatija pobrinuo se simpatični bend Kazan (bivši EtnOrkestar). To je zagrebački sedmeročlani bend čiji se aranžmani pjesama iz Hrvatske i mnogih drugih podneblja temelje na ritmovima inspiriranima glazbom koja se njeguje i izvodi u zemljama puno istočnije od naše. Manje je višeglasnog pjeva, a više instrumentala uz sudjelovanje puhačkih instrumenata te violine. Bend je, uz nekoliko interesantnih instrumentala izveo i pokoju sevdalinku: Gondže ružo, Javor, Tvoite oči Leno mori, Sivi soko i vila. Tu bih svakako izdvojila sola Romine Host na violini. Glazba je pitka i melodična, a tematika njihovih pjesama mahom ljubavna i izvrsno aranžirana. Uistinu se vidi međusobno uživanje u kreiranju i sviranju glazbe, njihova homogenost kao i sloboda izražavanja i traženje inspiracije. Unatoč tome što su poprilično nepoznati široj publici, članovi benda Kazan definitivno su se potrudili pokazati što nude te su napravili odličan uvod u ovu etno večer. Neku novu energiju na scenu donijeli su Mnogi Drugi, sedmeročlani i akustični alternativni rock bend iz Zagreb. Akustične gitare, čvrsta ritam brass sekcija, uz iznimno zanimljive, dvosmislene, iskrene i šaljive tekstove pjevača, nikoga u publici nisu mogli ostaviti ravnodušnim. Ovaj mladi, talentirani i nadasve uigrani bend miješa različite žanrove, a u svojim redovima ističe gitare i puhačke instrumente. Za podizanje scenske energije najviše su zaslužni trubači koji su u pozadini hodali naprijed-nazad, mahali trubama skakutali… Sama glazba je, naravno, plesna, poletna i vrlo zaraznih melodija, počevši od Zareza, Slonova, Tempusa, Maski, Duboke, Vode, Čudnog svijeta pa sve do Mraka, Plavog bara i Sušeca. Meni jedna od dražih skladbi, Slonovi, prikazuje današnju surovu realnost u kojoj je važnije društveno odobravanje i popularnost od vlastite osobnosti i stava. Bend pjeva i o sveprisutni like-ovima na društvenim mrežama koji se konstantno nameću i koji kao da su postali prikaz čovjekove kvalitete, a ne vidimo kako isti ukazuju na samoću i čovjekovo stanje općenito te odvajanje od stvarnog života u kojem se sve slabije snalazimo. Mislim da se svi možemo prepoznati u opjevanoj slici našeg društva željnog prihvaćanja i pažnje u ovo moderno doba. Ovaj koncert začinio je Martin Mandir, frontmen grupe Mnogi Drugi, koji je oduševio svojim vokalnim sposobnostima i izvedbama svojih hitova. Čistoća, voluminoznost i odlična kontrola glasa nije izostala, a svaka je pjesma odrađena sa stopostotnom energijom. Tijekom cijelog nastupa prema bini je stizala odlična povratna informacija od nimalo ukočene publike. Osim što sam piše stihove za Mnoge Druge, apsolutno se dokazao u pjevačkom smislu i jedan je od najboljih muških vokala na hrvatskoj glazbenoj sceni koje sam u zadnje vrijeme imala prilike čuti. Prava šteta je što bend nije razvikan, ali sigurna sam da će se još dugo vremena njihovi hitovi vrtjeti po našoj sceni. Za kraj večeri, na pozornicu Vintage-a popela se i, s nestrpljenjem iščekivana, pazinska etno skupina Veja. Sjajna je to skupina koja na moderan način istražuje istarsku narodnu tradicijsku glazbu i izvodi tradicionalnu glazbu istarskog poluotoka. U svojim modernijim aranžmanima koriste razne tradicijske instrumente: gajde, mih, violinu, harmoniku, bas gitaru, kaval, i cajon u raznim kombinacijama i, naravno, u vlastitim modernijim aranžmanima te ju kao takvu glazbu predstavlja publici. To je glazba koja je ispunjavala živote njihovih predaka, a Veja joj svojim izvedbama uistinu daju neku novu energiju. Iako ih nikad prije ovog koncerta nisam imala priliku čuti uživo, moram priznati da su s razlogom hvaljena skupina, ponajviše po njihovom albumu Dolina mlinova. Na istome se nalazi autorske, a ponajviše tradicijske pjesme koje su članovi benda aranžirali i ovom prilikom i publici odsvirali na sebi svojstven način. Poput Kazana, i Veja svira upravo onaj materijal koji ostavlja puno prostora za obradu, a uvelike je neiskorišten. Budući da se Istra svojim geografskom područjem proteže kroz tri države: Hrvatske, Slovenije i Italije, Veja svoje pjesme izvodi na sva ta tri jezika zastupljena u različitim dijelovima Istre. Galižanska, talijanska Spazzacamin, slovenske Regiment i Na planincah, Črni orko, Mila moja, Zelen bor, Dolina mlinova, Bella bruneta, La Lega, Piero me tocca, Anka, Marija, Dolina mlinova, Mila moja, Biži, biži maglina, Predi, predi, hći moja, savršeni su dragulji Vejinog rada i glazbenog istraživanja. U ispunjenom Vintage-u publika je u glas pjevala s Goranom Farkašem, frontmenom Veje, koji je ujedno i osnivač te skupine i etno stvaratelj. Njegov specifični arhaični glas i diple s mijehom su možda najdominantniji instrumenti, no u podlozi je uvijek čvrsta pop-rock baza gitare, basa i bubnja. U sviračkom smislu aktualna postava stvarno rastura sve pred sobom te svojim modernijim pristupom glazbi uspijeva zadovoljiti nevjerojatno raznolik uzorak publike. Gotovo dva sata publiku je u pravoj glazbenoj hipnozi držala Veja, a euforija se nije stišavala još dugo nakon regularnog seta, te se Veja morala vratiti se na bis. Veja je čisti dokaz da je etno/world music scena dobila jednog od predvodnika novog vala glazbenika koji svoj izričaj temelje na tradicijskim melodijama i ritmovima. Smatram da su ovakva moderna čitanja tradicijske glazbe najvrjednije što Hrvatska u ovom trenutku može ponuditi svijetu, ali i domaćoj publici. Sa sigurnošću mogu reći da je ovo bio jedan od najboljih koncerata naše scene na kojima sam ikad bila. Upravo je to zbog fantastične glazbe, bendova koji su davali sve od sebe kao i zbog atmosfere koju je stvarala publika i uživljeni fanovi koji su znali gotovo sve tekstove napamet. Naša domaća etno glazba često živi u sjeni raznih razvikanijih tzv. world music pravaca koji uz pomoć moćnije propagande stižu do domaće publike bolje upakirani. Domaćem etnu bi trebali pridavati više pozornosti jer to je ono najautentičnije i najvrednije što imamo, a često po pitanju kvalitete i zanimljivosti nimalo ne kaskamo za stranim etno bendovima. Zbog ljudi poput Veje, zahvaljujući kojima naš folklor može i dalje živjeti i evoluirati, možemo biti sretni i ponosni što je na našem tlu postojao jedan narod koji je imao vlastitu kulturu i folklor.