PIŠU: izv. prof. art. dr. sc. Sagita Mirjam Sunara i Dunja Vranešević (Objavljeno u 156. broju 156. Vijesti iz muzeja.)   U organizaciji Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu i Muzejskoga dokumentacijskog centra od 29. studenoga do 1. prosinca 2021. godine održana je mrežna radionica Earthquake Damage Mitigation for Collections, čiji je cilj bio objasniti metodologiju i pružiti praktična rješenja za smanjivanje rizika u muzejskim zbirkama od štete i gubitaka uzrokovanih potresima. Trodnevnu radionicu vodili su konzervator-restaurator Jerry Podany, vodeći autoritet u istraživanju protupotresne zaštite zbirki, i McKenzie Lowry, stručnjak za izradu protupotresnih nosača za muzejske predmete. Podany i Lowry svoju su profesionalnu karijeru proveli u Muzeju J. Paul Getty u Los Angelesu, koji se nalazi na seizmički vrlo aktivnom području, zbog čega se dvojac i počeo baviti ovom problematikom. Radionica je bila namijenjena muzejskim i baštinskim stručnjacima, skrbnicima sakralnih i privatnih zbirki te članovima akademske zajednice iz Hrvatske, ali i iz cijele regije, s obzirom na to da iskustvo s potresima imaju i susjedne zemlje. Za sudjelovanje se prijavilo 198 osoba, a osim iz Hrvatske radionicu su pratili sudionici iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bugarske, pa i iz Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država. Prijavljeni muzejski djelatnici predstavljali su ukupno 60 muzejskih ustanova. Najbrojnije su, dakako, bile hrvatske muzejske ustanove (49), i to one s područja grada Zagreba (16).   Grafičko oblikovanje: Nikola Križanac   U uvodnom dijelu prvog dana radionice Jerry Podany istaknuo je da bi neki u Hrvatskoj mogli reći da je prekasno za razgovor o ovoj temi – da umjesto o prevenciji treba razgovarati o oporavku i obnovi. Ipak, opasnost od potresa nije nestala, nego u budućnosti možemo (i trebamo!) očekivati nove potrese. Za učinkovitu protupotresnu zaštitu zbirki pritom je nužna suradnja svih vrsta muzejskih djelatnika te stručnjaka različitih disciplina. Konzervatori-restauratori, kustosi, dizajneri postava i tehničari trebaju se savjetovati sa seizmolozima, inženjerima i arhitektima da bi znali kakav potres mogu očekivati na svojem području. Na temelju toga mogu procijeniti ranjivost svojih zbirki i poduzeti odgovarajuće mjere. Bez osnovnih znanja o potresima, međutim, muzejski i baštinski stručnjaci ne mogu kompetentno razgovarati sa stručnjacima iz drugih područja. U predavanju je Podany stoga objasnio prirodu potresa i osnovne pojmove bitne za njihovo razumijevanje, pokazao kako se potresi bilježe i mjere te kako se statističkim metodama donekle mogu predvidjeti razmjeri potresa na određenom području i u određenom razdoblju. Drugi dan radionice bio je posvećen metodologiji kojom se procjenjuje kako bi predmeti mogli reagirati na energiju potresa koja se prenosi kroz zgradu (podove i zidove) i namještaj (postolja, vitrine, police). Ako zgrada i izdrži potresno djelovanje, to ne znači da će predmeti u njoj ostati neokrznuti. Trese li se i inače predmet dok se kraj njega prolazi, vrlo vjerojatno neće preživjeti potres. Podany je objasnio kako se može izračunati i povećati stabilnost predmeta te ublažiti osjetljivost na potres. Povećanje mase u donjem dijelu predmeta/sklopa ne znači nužno veću stabilnost, dok je prilagođavanje omjera proporcija, odnosno dodirne površine (engl. foot print), puno učinkovitija metoda. Za brže pronalaženje rješenja nije nužno izmjere raditi za svaki pojedinačni predmet, već ih se može grupirati prema sličnosti. Ako je predmet i stabilan, ne smije se zaboraviti ni na tzv. nestrukturne dijelove zgrade – cijevi, stropne ploče, pregradne zidove, rasvjetna tijela, police, čak ni držače za legende – koji također mogu predstavljati velik rizik u potresu. U jednoj od rasprava predavači su upozorili da su staklene police u vitrinama ogromna opasnost za predmete, pa se njima Muzej Getty uopće ne koristi. Ako muzej ima staklene police, a ne može ih zamijeniti prikladnijim namještajem, treba se pobrinuti da police budu nepomične, dobro pričvršćene za vitrinu, da su izrađene od laminiranoga, ne običnog stakla, koje se može bušiti (radi pričvršćivanja predmeta). Ako je moguće, staklene bi police ipak trebalo zamijeniti policama od pleksiglasa. Posljednji dan radionice započeo je Podanyjevim predavanjem o određivanju ranjivosti predmeta u potresu. Istaknuo je da je u obrascima najvažnije zabilježiti hoće li predmet biti stabilan, hoće li se zatresti, prevrnuti ili kliznuti s podloge, kako je izložen ili pohranjen, je li usidren ili pričvršćen, je li riječ o jednom predmetu ili više njih i dr. Kada odgovorimo na ta osnovna pitanja, bolje ćemo razumjeti kako bi se predmet mogao ponašati u potresu i možemo početi planirati odgovarajuću zaštitu. Osim te pripremne dokumentacije, u procesu učenja neizmjerno je važna i poslijepotresna dokumentacija – iz nje saznajemo koje su mjere bile učinkovite, a koje su podbacile i zašto. Nakon toga riječ je preuzeo McKenzie Lowry, koji je predstavio praktične primjere zaštite predmeta u muzejskom okružju, od jednostavnih i niskobudžetnih do tehnološki naprednih sustava. Razlikuju se dva pristupa u izradi protupotresnih nosača: prvi, koji je puno češći i financijski pristupačniji, jest osigurati predmet pričvršćivanjem različitim držačima na statičnu podlogu, dok je drugi učvrstiti predmet za posebno izrađeno nestatično postolje koje kontroliranim horizontalnim kretanjem filtrira razorne sile potresa kako bi smanjilo njihov prijenos na predmet (engl. base isolator). U osiguravanju predmeta od potresa u stalnom postavu važan je i estetski dojam – upotrijebljene metode trebaju biti učinkovite, a ujedno vizualno nenametljive. Među najčešćim materijalima za izradu držača i podupirača Lowry je naveo akril, aluminij, mjed i čelik, zatim epoksidnu smolu za oblikovanje (ne prianjanje), filc za sprečavanje oštećenja predmeta od držača, kao i polietilensku pjenu za unutrašnjost predmeta. Dokumentiranje izrađenih protupotresnih nosača u muzeju također je važno jer pokazuje djelatnicima kako sigurno ukloniti predmet te služi kao uputa kada se predmet posuđuje drugoj ustanovi. Lowry je na kraju svojeg izlaganja predstavio rad međunarodnog udruženja stručnjaka za izradu protupotresnih nosača, čija se vrijedna iskustva i brojni savjeti mogu pronaći na njihovoj stranici. U raspravi koja je uslijedila spomenut je, među ostalim, i tzv. muzejski gel, koji se rabi za pričvršćivanje predmeta za podlogu. Predavači su objasnili da je vosak puno bolji izbor, ali da je učinkovit samo kod predmeta manjih dimenzija, s nižim središtem mase. Ako su podloga ili predmet izrađeni od poroznog materijala, vosak će u njega prodrijeti, što nije poželjno. Stekavši osnovno razumijevanje prirode i opasnosti od potresa, upoznavši se sa strukturom same muzejske zgrade, naučivši predvidjeti reakciju zbirke i pojedinih predmeta, te imajući pragmatičnu svijest o raspoloživim sredstvima i prioritetima, moći ćemo za svoju ustanovu i fundus procijeniti koja je razina rizika koju smo spremni podnijeti, odnosno što smatramo prihvatljivom štetom. Što je veći rizik koji smo voljni tolerirati, to je veća količina štete i gubitka koju moramo prihvatiti. Pritom je važno znati da se i malim, zdravorazumskim koracima može puno toga postići. Budući da je Hrvatska mala zemlja, muzeji na područjima koja nisu toliko ugrožena od potresa, ali su neizbježno blizu seizmički aktivnijih zona, isto bi trebali promisliti o osnovnim mjerama protupotresne zaštite. Američki stručnjaci posebno su zahvalili hrvatskim muzejima pogođenima u potresima na transparentnosti u dijeljenju fotografija zatečenog stanja svojih zbirki. Samo dijeljenjem iskustva i suradnjom možemo biti spremniji kada se kriza ponovno dogodi. Videozapisi sva tri dana radionice dostupni su na YouTubeu kanalu Muzejskoga dokumentacijskog centra. U novom broju časopisa Muzeologija posvećenom temi potresa bit će objavljen i članak Jerryja Podanyja u prijevodu na hrvatski s prikazanim osnovnim znanjima iznesenim na radionici.  

Komentari sudionika mrežne radionice

"Što se tiče moderiranja, možda i najbolji webinar / online radionica na kojoj sam prisustvovala. Dinamično i zanimljivo, i naravno edukativno." "Samo pohvale i komplimenti za izvanrednu organizaciju i realizaciju radionice." "Jako ste dobro organizirale online radionicu, jako dobre upute, jasno, precizno, odlično vladanje online alatima, pružanje svih vrsta informacija upućene vama u chatu. Ovo je najbolje organizirana online radionica u kojoj sam osobno sudjelovala."