Izložbeni projekt "Slikarstvo i mogućnosti slike: generacija 2021." (Split, Osijek, Zagreb)

Izložbeni projekt Slikarstvo i mogućnosti slike: generacija 2021. predstavlja diplomske radove studenata Odsjeka za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu koji su diplomirali u 2021. godini u klasi doc. art. Vedrana Perkova. Projekt obuhvaća izložbe u Splitu (Sveučilišna galerija), Osijeku (Galerija Knifer) i Zagrebu (Galerija SC). Na izložbama se svojim radovima predstavlja petero diplomanata iz klase doc. art. Vedrana Perkova:

Davor Drčelić
Ivan Jerončić Grba
Ivo Mateljak
Mia Minigo
Ivona Pupačić

Teorijska mentorica svih diplomskih radova je doc. dr. sc. Blaženka Perica. Mentor Fotografije je izv. prof. art. Ivan Kolovrat.

TERMINI IZLOŽBI

Split, Sveučilišna galerija, 8. – 18. ožujka 2022. godine // OTVORENJE IZLOŽBE 8. OŽUJKA 2022. U 19 SATI.
Osijek, Galerija Knifer, 14. – 24. lipnja 2022. godine
Zagreb, Galerija SC, 28. lipnja – 15. srpnja 2022. godine

TEKST IZ KATALOGA IZLOŽBE

PIŠE Božo Kesić

Aktualna izložba dio je višegodišnje izlagačke djelatnosti Odsjeka za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu usmjerene prema osposobljavanju studenata za samostalno izlaganje i za njihovo pozicioniranje na nacionalnoj umjetničkoj sceni. Davor Drčelić, Ivan Jerončić Grba, Ivo Mateljak, Mia Minigo i Ivona Pupačić recentno su diplomirali slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi profesora Vedrana Perkova. O stvaralačkim mogućnostima ove obećavajuće generacije umjetnika svjedoče dosadašnja skupna i samostalna izlaganja te umjetnički radovi što su okosnica trenutne izložbe. Predstavljene autore zanimaju teme poput post-panoptizma (pomak sa nadzora i pojedinaca i „javne sfere“ na sveprisutni tehnologijski nadzor „privatne“ i svake druge „sfere“, ali bez prisutnosti ili uz dehumanizaciju subjekta kao njenog središta); „metaverzuma“ (ali kao metaslike – slike o slici – pa i neke vrste onoga što William John Thomas Mitchell naziva hiperikonom); polusvjesnog procesualnog slikarstva koje kroz medij crteža nanovo razotkriva slikovnu „rešetku“ (grid) i iluzionizam kojima „fizička“ slika nikako ne uspijeva umaći; i konačno, reprezentacije ili tumačenja specifičnih pojava u našemu društvu putem osobnih ikonografija ili „likovnih semiotika“. Davor Drčelić, Konstrukcija nadzora, 2021., video / 3D, varijabilne dimenzije Konstrukcija nadzora (2021) Davora Drčelića zasnovana je na preuzimanju i na digitalnoj rekonstrukciji/reintepretaciji predložaka s mrežnog oglasnika Njuškalo. Time se ukazuje na sveprisutnost „objektivirajućega“, „tehnologijskoga Drugoga“, čijem su nadzoru danas izložene sve koncepcije života i prostora. Subjekt je u svako vrijeme podložan „uhođenju“ i „indeksiranju“, pa privatnost u mnogim slučajevima postaje iluzorna. Polazište za razvoj Drčelićeva zaključka djela su Nadzor i kazna: rađanje zatvora i Rađanje klinike: arheologija medicinskog opažanja Michela Foucaulta, odnosno panoptikum (panopticon) Jeremya Benthama. Taj koncept danas je hipertrofirao u fantomsku prijetnju post-panoptizma koju Drčelić, gotovo u maniri „zamrznutih“ „mizanscena“ Thomasa Demanda, pa i na tragu estetike odsutnosti Petera Weibela, uprizoruje u bezizražajnim motivima lišenima funkcije, naglašavajući pomak od, kako utvrđuje, panoptikumske deindividualizacije do postpanoptikumske dehumanizacije čovjeka. Drčelićev rad posredno je kritika uporabe mobitela, kamera i CCTV sustava, koji uza neporecive prednosti, mogu izazivati nelagodne osjećaje praćenosti i izloženosti institucijskoj kontroli. Ivan Jerončić Grba, Metaverse 1, 2021., digitalna slika/print, 150 x 330 cm Metaverse (2021) Ivana Jerončića Grbe nastao je iz uvjerenja u dominaciju slike nad svim drugim oblicima komunikacije i stjecanja spoznaje. Štoviše, Internet je omogućio da se digitalna slika potpuno oslobodi ograničenja koje je imala u svojim „tradicionalnijim“ formama i da se širi nevjerojatnom brzinom. Pojmovi poput originalnosti i aure umjetničkog djela (Walter Benjamin) postali su neprimjenjivi u okviru suvremene prakse digitalizacije ili stvaranja digitalnih slika i njihovog softverskog umnažanja i masovnog dijeljenja. Međutim, Jerončić Grba u tome prepoznaje širenje općeg pojma slike na način da (digitalna slika zapravo je nematerijalna) slika može djelovati i kao nešto „Uzvišeno“ u smislu da izaziva transcendentalni učinak apsolutne ukupnosti i slobode. Metaverse je vrsta hiperikone, umjetnikovo metaslikovno dočaravanje povijesti slike kroz njenu digitalnu dematerijalizaciju (istodobno i slika o dijakronijskoj dematerijalizaciji slike i ilustrativni model povijesnog razvoja mogućnosti slike) ili način da ukaže na, kako kaže, transformacijsku moć digitalnog medija i suvremenih softverskih mogućnosti. U slučaju Metaversea Jerončić Grba nastoji to postići uspostavljajući odnose između specifičnih motiva preuzetih iz klasika svjetske likovne i vizualne umjetnosti i raznorodnih vizualnih pojava iz globalne kulture, a sve to koristeći se različitim digitalnim tehnikama i u digitalnom formatu. Ivo Mateljak, Grafitni oblik, 2021., olovka na papiru Motivi na papirnatim površinama Grafitnih oblika (2021) Ive Mateljaka rezultat su dugotrajnog intuitivnog, „poluautomatskog“ crtanja i sjenčanja linija grafitom. To je jednako i procesualna i analitička i samoreferentna umjetnost stoga što joj je glavna tema upravo čin crtanja ili nastanka umjetničkog djela, a ostvaruje se najosnovnijim slikarskim sredstvima i postupcima kako bi se jasno istakli konstitutivni elementi slike. Igrajući se riječima i epitetima, osim što je samoreferentna (što se odnosi na disciplinu slikanja/crtanja), ona je bila i samodisciplinirajuća zbog dugotrajnog fizičkog napora i vremena uloženog u njen nastanak. Ono što je Mateljak narisao na listovima papira zapravo nema značenja niti izravnog uzora u predmetnome svijetu, no mnogi će u toj organskoj apstrakciji bogate teksture ipak pronaći nešto na što ih neobično snažno podsjeća. Osim što „provociraju“ percepciju, Mateljakovi radovi mogu biti protumačeni i kao konceptualni čin distanciranog ironiziranja (naročito visokomodernističkih) slikarskih konvencija (pomalo „odsutan“ autor naspram emfaze u nastupu ili u izrazu „genijalnog umjetnika“, naglašeni iluzionizam na dvodimenzionalnoj slikovnoj površini i izostanak slikarskog okvira kao jednog od „zaštitnika“ medijske čistoće slikarstva). Mia Minigo, iz ciklusa Ostavljeno po strani, 2020., grafika Mia Minigo ovim povodom izlaže nekoliko serija umjetničkih radova. Ostavljeno po strani (2021), Primorski pejzaži (2021) i Zalasci (2021) posvećeni su turizmu. Pejzaži (2021) i Pogledi (2021) potječu iz njenih razmišljanja o domu i o krajoliku te o društvenim prilikama u odnosu na koje se oni mijenjaju i u kojima se konkretiziraju. Svi radovi tematski su povezani, posebno u svjetlu toga što se egzistencija obitelji umjetnice oslanja na turizam kao granu ekonomije koja oblikuje njihovu svakodnevicu i ima velik utjecaj na dalmatinsko društvo i okoliš. Minigo prema toj činjenici nema naročito kritičan stav. Zanima ju prvenstveno vizualizacija specifičnih kulturnih geografija što su obilježile njen život, i to na grafičkim listovima koji imaju i neka obilježja veduta. Ostavljeno po strani označava završetak turističke sezone i vrijeme kada smještajni i ugostiteljski objekti namijenjeni turizmu zatvaraju svoja vrata do sljedeće godine. Prikazani „ljetni“ rekviziti i ugostiteljski inventar indeksijalni su znakovi netom minule aktivnosti. Ostavljeni po strani, na hrpama i bez svrhe, „čekaju“ trenutak kada će ponovno „zaživjeti“ na visokomu ljetnomu suncu. Zalasci i Pogledi prikazuju idealizirane pejzaže i romantične zalaske sunca, a Priobalni pejzaži „apstrahirane“, na dijelovima „brisane“ prostore priobalja. U odnosu na Zalaske, znakovito otisnute na „polkeovski“ (op.a. Sigmar Polke) „istočkanoj“ pozadini, Pejzaži su njihov koloritni i tematski kontrapunkt; prikazi ruralne Hercegovine doimaju kao pastoralna Arkadija, netaknuta urbanizacijom i industrijalizacijom i drugim oblicima masovnih ljudskih aktivnosti. Ivona Pupačić, U dnevnom boravku i iznad (vitrina), 2020./2021., digitalni ispis, dimenzije promjenjive Ivona Pupačić manipulira fotografijom kako bi stvorila autobiografske slike zasnovane na sjećanjima na vlastito djetinjstvo i na njihovim reintepretacijama. Prikazani motivi – vizualno upečatljivi artefakti što asociraju na udobnost doma i na male obiteljske tradicije koje se odvijaju oko kauča, televizijskog ekrana, orijentalno ukrašenog tepiha ili vitrine – reificirana su sjećanja. Jedni su „stvarnoga podrijetla“, a drugi fikcionalni, u službi kristalizacije njenih vlastitih mentalnih slika „memorijskoga sadržaja“ (Pupačić ih u izjavi o radu naziva „memorijskim slikama“). Obiteljski dnevni boravak izvorište je najranijih sjećanja i jedno od mjesta izgradnje identiteta umjetnice. U višedijelnome radu U dnevnom boravku i iznad (2021), Pupačić ga „seli“ u digitalni medij prikladan njegovoj temi. Kroz digitalno umnažanje i kolažiranje motiva ona maštovito sjedinjuje stvarnost i izmišljeno, stvarajući, parafraziramo umjetnicu, međusvijet, polje tranzicije stvarnih događaja u predodžbe i obratno, i njihovu transformaciju u slike između subjektivne i objektivne stvarnosti. Najočitiji primjer toga je nadrealistička montaža hrpe puževa uz viseći list kupusa i televizijski ekran s prikazom sedmodnevne vremenske prognoze. U razmišljanju o svome radu Pupačić zaključuje da se „uvriježenost mišljenja o slikaru koji konstruira, a fotografu koji otkriva, ovim načinom stvaranja slike objedinjuje (...) u jedinstvenu aktivnost“.

KRATKE BIOGRAFIJE AUTORA

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi izv. prof. art. Deana Jokanovića Toumina te diplomski studij Slikarstva u klasi doc. art. Vedrana Perkova. Održao je samostalnu izložbu Površina u sklopu programa Premijere. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. Ivan Jerončić Grba rođen je 1996. godine u Splitu. Završio je Školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu 2014. godine. Diplomirao je studij za slikarstvo u Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi doc. art. Vedrana Perkova2021. godine. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi od kojih se izdvaja Rad, tekst, kontekst / Gradska vijećnica u Splitu 2019. godine. Završne izložbe slikarskog odsjeka / MKC u Splitu 2016. – 2019. godine. Split Art Convention / Galerija Meštrović u Splitu 2018. godine. Ivo Mateljak rođen je 1996. godine u Makarskoj. Završio je Srednju školu fra Andrije Kačića Miošića u Makarskoj kao hotelsko turistički tehničar potom je završio preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi izv. prof. Deana Jokanovića Toumina te diplomski studij Slikarstva u klasi doc. art. Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi. Mia Minigo rođena je 1996. godine u Splitu. 2015. godine završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer grafički dizajner. Iste godine upisala je studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Preddiplomski studij završila je u klasi izv. prof. art. Deana Jokanovića Toumina 2018. godine, a 2021. godine je diplomirala u klasi doc. art. Vedrana Perkova. Ivona Pupačić rođena je 1996. godine u Splitu. Završila je Školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju, smjer dizajner unutrašnje arhitekture. Preddiplomski studij završila je u klasi izv. prof. art. Deana Jokanovića Toumina 2018. godine, a 2021. godine je diplomirala je u klasi doc. art. Vedrana Perkova. Sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi. Dobitnica je Rektorove nagrade u akademskoj godini 2019./2020. Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu te jednogodišnje stipendije za studenta/icu likovne akademije u sklopu natječaja Erste fragmenti 16.