U osječkoj Galeriji Knifer u sklopu Osječkog ljeta kulture, 15. srpnja 2022. u 19 sati, otvara se izložba nagrađenih radova 4. Međunarodnog studentskog biennala, a koje je održano u srpnju 2021. u Multimedijalnom kulturnom centru u Splitu sa središnjom temom Greatest Hits. Četvrto međunarodno studentsko biennale pozvalo je mlade umjetnike da budu svoji vlastiti kritičari i svoja vlastita publika, da budu iskreni prema sebi i da sami izaberu ono najbolje što su ikada napravili, svoj najveći hit u bilo kojem mediju i bilo kojoj tehnici. Sudionicima je ponuđena jedinstvena prilika da pokažu najbolje od sebe, da se potpuno razotkriju bez ograničenja i skrupula. Facebook [meta_gallery_slider dots="false" arrows="true" show_title="fals" slider_height="850"]   Na izložbi u Multimedijalnom kulturnom centru u Splitu, 2021. godine predstavljeno je 29 radova, odabranih između 170 prijedloga studenata umjetničkih akademija iz cijele Europe i nekoliko iz Australije. Na izložbi u Osijeku bit će predstavljeno šest nagrađenih radova četvrtog izdanja biennala. Prosudbeno povjerenstvo sačinjavali su Vedran Perkov i Josip Šurlin s Umjetničke akademije u Splitu, Tina Vukasović Đaković iz Splita, te Miran Blažek, Domagoj Sušac, Ana Petrović i Krešimir Purgar s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Grand prix nagradu “Ivan Ladislav Galeta” osvojila je Leandra Agazzi (Zürcher Hochschule der Künste, Zürich) za rad Care Less. Dobitnici jednakovrijednih nagrada su Ivan Gundić (Akademija dramske umjetnosti, Zagreb) za rad Memogram te Marcel Schwittlick (Universität der Künste, Berlin) za rad Upward spiral. Dobitnici posebnih priznanja su Martin Moolhuijsen (Universität der Künste, Berlin) za rad Infinite jest, Leif Hendrik Kauz-Zeller (Staatliche Akademie der Bildenden Künste, Stuttgart) za rad Melancholia te Milan Kujundžić (Akademija umetnosti, Novi Sad) za rad One for a breathless man, one for the observer. Pobjedničke radove Josip Šurlin opisao je ukratko sljedećim riječima: U prostornoj instalaciji Care Less, Leandra Agazzi istražuje dijalog tehničkih i organskih procesa. Promatrač ulazi u prostor definiran pravokutnom mrežom u centru koje se nalazi organska forma istkana od grančica vrbe. Za umjetnicu ova interakcija promatrača s mrežom i organskom formom označava prijelaz iz rigidnih pravila u senzualno i efemerno – kao povratak kući, povratak nečemu praiskonskom. U radu Memogram, Ivan Gundić prikazuje topljenje slojeva srebra s fotografija njegova obiteljskog albuma. Umjetnik slojeve potom kemijski prerađuje u srebrnu kovanicu, objekt sada lišen monetarne vrijednosti i obilježen intimnom poviješću starih fotografija. Ovaj multimedijalni proces rada svojevrsna je transformacija pamćenja i promjena standarda vrijednosti. Rad Marcela Schwittlicka, Upward spiral (Uzdignuta spirala) serija je od deset voštanih crteža na papiru. Svaki papir prikazuje po jednu spiralu, motiv kojeg umjetnik shvaća kao alegoriju za svoj život, njegove uspone i padove, posebno u periodu COVID – 19 pandemije. Spiralno kretanje zapravo je putanja nalik konstantnoj fluktuaciji emocionalnog i mentalnog zdravlja. Izloženi radovi dio su serije od 144 crteža. Leif Hendrik Kauz-Zeller referira se na poznate prizore melankolije iz povijesti umjetnosti. Njegov rad Melancholia sadrži teme ljudske boli i besmisla prevedene u kontekst našeg vremena. Umjetnik u kompoziciju uključuje mnoštvo motiva pronađenih u današnjem svijetu čime simbolika slike više ne ostaje vezana uz stare diskurse, već počinje reprezentirati suvremene kolektivne brige kao što su pitanja identiteta ili prijetnje ideologija. Dva prizora, pejzaž i leteći balon, indikativni su za Milana Kujundžića koje on shvaća kao simbole neumorne ljudske potrebe da prirodu podvrgava svom jezičnom sustavu. U radu One dor a breathless man, one for the observer (Jedan za čovjeka bez daha, jedan za promatrača) ispitivan je aspekt jezika i društvenih konvencija estetike ili preciznije: što bi se dogodilo kada bi shvatili da su stvari lijepe jednostavno zato što mislimo da su lijepe – jer im pridajemo takvo značenje? Umjetnikova koncepcija time je svedena na određenu vrstu sinegdohe; potreba za zrakom ekvivalentna je potrebi za lijepim. U interaktivnoj instalaciji Infinite jest (Beskonačna šala) Martin Moolhuijsen kombinira dva različita tipa zvukova - jednog gramofona i drugog programa za izgovaranje pisanih riječi. Pomicanjem gramofonske igle aktivira se spomenuti program koji potom upućuje promatrača da ponovno pomakne i pozicionira iglu. Ove dvije radnje moguće je neprestance izmjenjivati, a time se umjetnik referira na knjigu Davida Fostera Wallacea također naslovljenu Beskonačna šala u kojoj je korišten naizgled beskonačan broj završnih bilješki – nečega što može postati petlja, slično kao i konstantne zvučne izmjene Moolhuijsenove instalacije.   Cilj svih dosadašnjih izdanja biennala bio je predstaviti i promovirati stručnoj i široj javnosti visoku razinu studentskih rješenja u polju umjetnosti suvremenih praksi. Promocija studenata kao nadolazeće snage i potencijala u kulturnim i umjetničkim događanjima na nacionalnoj i međunarodnoj razini trebao bi biti vitalni interes svih nas. Stoga organizatori nastoje proširiti pozitivnu i dinamičnu klimu osječkog i splitskog Sveučilišta, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku te Umjetničke akademije u Splitu kao važnih točaka kulturno-umjetničke slike na znatno širu hrvatsku i međunarodnu razinu, a u suradnji s istaknutim i referentnim izložbenim prostorima. Na taj način i partnerske institucije bivaju obogaćene atraktivnim kulturnim proizvodom s potpisima pripadnika najmlađe i najkreativnije generacije umjetnika-studenata.   Izložbu pobjedničkih radova 4. Međunarodnog studentskog biennala organizira Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku i Umjetnička akademija u Splitu u partnerstvu s Osječkim ljetom kulture, a moći će se pogledati do 15. kolovoza 2022. u Galeriji Knifer. Izložbu su financijski potpomognuli Studentski zbor Osijek, Grad Osijek, Županija Osječko-baranjska i Ministarstvo kulture RH.