Izložba Minuta šutnje Nadije Mustapić i Tonija Meštrovića u organizaciji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Od 10.05. do 26.05.2013., Mali salon, Rijeka. Otvorenje: petak 10. svibnja 2013. u 19 sati. Minuta šutnje je koautorski projekt dvoje video umjetnika iz Rijeke i Splita, Nadije Mustapić i Tonija Meštrovića. Nastajao je u periodu od 2012. do 2013. snimanjem na terenu, u Brodogradilištu 3. Maj i Brodosplitu, te kroz suradnju sa samim radnicima. Audio i video materijali sa lokacija splitskog i riječkog brodogradilišta, montirani su u više-kanalnu instalaciju, koja se po prvi puta predstavlja u Malom salonu. 
Video i zvučna instalacija zauzima čitav galerijski prostor, a proteže se kroz pet cjelina koje se međusobno nadovezuju i podržavaju. Mimo klasičnog dokumentarnog pristupa, video sekvence nemaju za cilj ilustrirati etape izrade broda ili pak portretiranjem izdvojiti pojedine radnike iz radnog pogona, već obuhvatiti estetiku radnog prostora i procesa u prikaze senzornih doživljaja (miris, težina, taktilnost, zvuk, tenzija, opasnost). Ritmičke izmjene kadrova, subjektivnih i objektivnih rakursa, prostori tišine i zvuka, uvode gledatelja dublje u proces rada. U fokusu su vrijednosti specifičnih radnih procesa u brodogradilištu, znanja i vještina koje rad čine radom, a čovjeka čovjekom. "Minuta šutnje" propituje kako se individualne radne vrijednosti prevode u lokalnu tradiciju i produkciju koja je u direktnom odnosu s nacionalnim ili globalnim ekonomijama. 
Iza aktualne ekonomsko-političke teme zatvaranja brodogradilišta i kraja tradicije brodogradnje u Hrvatskoj, stoji društveno marginaliziran, intenzivan rad kojem su izloženi radnici u toku proizvodnje. Stoga su u prvom planu ljudi, njihovo kretanje, oblikovanje prostora, njihove radnje i geste. Namjera projekta je usmjeravanje pozornosti na specifične vještine, individualne napore i radne procese, koji sačinjavaju čitavu tradiciju, a ostaju previđeni u kontekstu šire javne polemike o sudbini brodogradnje u Hrvatskoj. Crvena nit projekta sugerirana je samim naslovom. Pritom su naznačene teme, krhkost identiteta, egzistencijalna i ekonomska neizvjesnost, post-tranzicijska nelagoda, odraz situacije koja zadire šire od lokalne problematike. Postav instalacije promišljen je u odnosu na sam prostor Malog salona. U ulaznom dijelu su sučelice postavljena dva video kanala. Na jednom se izmjenjuju close-up video portreti radnika lišeni zvuka. Svaki radnik u tišini jedne minute gleda u kameru, odnosno u gledatelja, odnosno u video projekciju koja se nalazi nasuprot. Nasuprotna video projekcija sadrži usporeni snimak porinuća broda, koji s obzirom na aktualno stanje hrvatske brodogradnje zadobiva sasvim drugačije značenje. Pojedine projekcije unutar izložbe posvećene su etapama i pojedinostima procesa rada (varenje, tokarenje, brušenje, rezanje, bušenje, kovanje, prenošenje, spajanje, montiranje fragmenata…). Paralelno komponirane sekvence naglašavaju uloženu ljudsku energiju i fizički proces transformacije materijala. 
Uz radne procese srećemo snimkeizlazaka radnika iz brodogradilišta koji bilježe završetak svakog radnog dana, ali i nagovještaj onog posljednjeg. Autori suprotstavljaju prikaze radnih procesa s prikazima izlazaka, kako bi naglasili nestabilnost identiteta i lokalne (zanatske) tradicije. U kadrovima svakodnevnih radnih rutina iskazuje se identitet svakog radnika, subjekta u radnom mehanizmu, a čak i kada u kadrovima nema prikaza lica, njihove geste i kretnje sadržavaju određeni autoritet. Suprotno tim snimkama, u izlascima iz tvornica jasno vidimo lica i ekspresije istih radnika, no njihova svakodnevna odjeća i uobičajene kretnje prolaznika, stapaju ih u anonimnu masu. Izlazak radnika podsjetnik je i na dugo iskustvo filmskog jezika, na 'arheološki predložak', prvi pokretni zapis napuštanja tvornica braće Lumière ili pak njegov citat u filmu Haruna Farockija. Audio zapisi zvukova snimljenih na lokacijama brodogradilišta komponirani su u muzikalan 7.1 surround soundscape koji prati sve video sekvence. U pozadini soundscape-a je jedva čujan zvuk otkucavanja sekundi koji se razaznaje u periodima zatišja ostalih zvukova radnih procesa. Odbrojavanje "minute šutnje" čuje se svaki put kada se kroz tri sinkronizirane projekcije pojavljuju kadrovi izlaska radnika iz tvornica. Izložba se odvija u sklopu projekta Spajalica, dijela međunarodnog programa Soft Control koji se realizira uz podršku Europske unije u okviru programa Kultura. Podršku produkciji rada i izložbi dali su i Grad Rijeka te Ministarstvo kuture RH. Katalog: Mustapić + Mestrović - Minuta šutnje