Filmska glazba u Grazu Piše: Andrija Ječmenjak „Taj veliki sastav koji broji više od sedamdeset ljudi, sačinjavali su jedni od najtalentiranijih i najuspješnijih glazbenika današnjice koji su ujedno bili muze već dobro podmazanom stvaralaštvu Hansa Zimmera te mu pomogli vratiti nas u doba arena i borbi (Gladiator), istražiti dijelove svemira (Interstellar), pričati sa lavovima (The lion's king) dočarati vožnju u Batmobileu, ploviti svijetom u potrazi za blagom (The pirates of the Caribbean) i tokom cijelog koncerta izgraditi rastući zid zvuka.“ 
Hans Zimmer, podrijetlom iz Njemačke, dobitnik mnogobrojnih nagrada koje umjetnik može dobiti, jedan od najvećih skladatelja filmske glazbe koji je skladao glazbu za neke od najpoznatijih filmova kao što su Gladiator, Dark Knight , Pirates of the Caribbean, Inception i dr., odlučio je uzeti pauzu od skladateljskog života te se posvetiti koncertnim turnejama na kojima će izvoditi svoje najpoznatije skladbe. Za mjesto izvođenja koncerata izabrao je Europu šro se pokazalo punim pogotkom jer su svi koncerti rasprodani par dana nakon „puštanja“ karata u prodaju. I sam je priznao da ga je unatoč tridesetogodišnjoj skladateljskoj karijeri strah izaći iz studija ili kako ga on zove “Bat cave“ u Santa Monici, Kalifornija i uputiti se na pozornicu, ali isto tako da se tek tada osjeća „živo“. No unatoč tome, ovaj 58- godišnjak u šezdeset dana održao je trideset i sedam koncerata diljem Europe što nije nimalo lako. 
Koncert se održao 12. svibnja u Stadthalle, jednoj od najvećih dvorana koje Graz nudi. Kao što sam već naveo, uspio sam uloviti među zadnjim kartama koje su se nudile na tribini. U početku sam bio malo skeptičan prema kvaliteti zvuka koja može biti u takvoj vrsti dvorane. No čim sam ušao vidio sam da se radi o totalno drugoj dimenziji ozvučavanja , mikseta i svih tehničkih sredstava za kojima su upravljali vrsni inžinjeri akustike i glazbe. Sa nestrpljenjem sam čekao početak koncerta koji nije ni malo kasnio. Koncert je započeo tako da je Hans sam sjeo za električni klavir i počeo svirat temu filma Driving Miss Daisy, nakon čega mu se postepeno pridruživao jedan po jedan član benda. Bio sam iznenađen čistoćom zvuka koji se sa svakim članom benda postepeno pojačavao. Kako je skladba prolazila, došlo je do disco-balkan melosa Madagascara. Digla su se još dva zastora iza kojih su se skrivali orkestar i zbor. Taj veliki sastav koji broji više od sedamdeset ljudi, sačinjavali su jedni od najtalentiranijih i najuspješnijih glazbenika današnjice koji su ujedno bili muze već dobro podmazanom stvaralaštvu Hansa Zimmera te mu pomogli vratiti nas u doba arena i borbi (Gladiator), istražiti dijelove svemira (Interstellar), pričati sa lavovima (The lion's king) dočarati vožnju u Batmobileu, ploviti svijetom u potrazi za blagom (The pirates of the Caribbean) i tokom cijelog koncerta izgraditi rastući zid zvuka. Svi soundtrackovi bili su također popraćeni led lightshow-om koji su pomogli Zimmeru da u dva i pol sata, u dva seta dočara širinu i dubinu njegove mašte. Kada Hans nije sjedio za svojim klavirom, svirao bendžo, lupao po bubnjevima ili prebirao žice po španjolskoj gitari, pričao je anegdote iz svog širokolikog života, predstavljao članove benda i govorio o skladbama. Njegova filmska glazba ima efekt da ponekad radnja i događanja u filmu zauzimu sekundarno mjesto, te zvukovi u nama izazivaju snažne emocije koje su zaslužne da tako epski filmovi budu nezaboravni. Upravo to sam i doživio na koncertu, nije mi bilo potrebno filmsko platno, imao sam svoju viziju svega, prožele su me emocije od tuge, bijesa preko psihodelije do sreće, radosti i na kraju svega - zadovoljstva. Hans Zimmer me kroz svoje skladbe proveo zemljopisnim, vremenskim i emocionalnim putovanjima što mi dokazuje da je zbilja jedan on najvećih skladatelja te vrste glazbe koji može pretvoriti sliku u zvuk i obratno.