U petak, 19. lipnja, u 20 sati, u sklopu novog programa izložbi 'Progres', u Muzeju grada Splita, predstavlja se Ante Duraković, izložbom 'Bez naziva'. Izložba je otvorena do 25. lipnja. Izložba 'Bez naziva' na kojoj se Ante Duraković predstavlja ,rezultat je autorovog istraživanja materije tj. platna. Kroz nenategnuta i nategnuta platna, od čega dva diptiha, Duraković studira karakteristike materije i njenu ulogu u slikarskom procesu, njeno potenciranje vlastitih ideja i njene metamorfoze. U svom pristupu radovima, autor maksimalno poštuje materiju, te njenu originalnost i autonomiju. On ne ide usprkos prirodi materije, već istražuje što ona u određenom kontekstu može postati i pokazati sama po sebi. Zanima se pritom za povezanost materije i slikarskog procesa u kontekstu realizacije nove ideje. Prema autoru, čitanje rada (uočavanje), pa tako i sam geometrijski oblik ,postaju transparentni elementi koje tvore proces, cjelinu i novu ideju, što zajedno tvori drugu stranu, novu istinu. Izlažući platna bez okvira, slikar ih potpuno oslobađa od zadane forme, naglašavajući njihovu nesputanost i slobodu. Ne koristi preparaciju, od platna gradi reljef, savija ga, pregiba preko obje domene, bojane i nebojane. Spomenuti reljef Durakovićev je cilj, modus kojim ispituje što platno može postići i kako se može transformirati samo po sebi. Reljef je stoga agent koji potencira značenje ideje. Pored toga, crna boja u službi je isticanja razlike između interveniranja bojom na platno i 'netaknutog' platna. Stoga je jasno zašto Duraković geometrijski oblik ostavlja potpuno transparentnim. Također naglašava da s bojom treba biti oprezan ako se želi staviti naglasak na ovu ideju platna. Zato su i njegovi pokreti ruke i kista studiozni, kako ne bi nastala gesta koja bi oduzela primat podlozi. Štoviše, podloga odnosno platno jest dijelom autor radova, dok je umjetnik postao medij, realizator koji materiju zagušuje slojevima boje, ali ne diktira koliko će se posvetiti svakom radu jer to uvjetuje samo platno svojim procesom sušenja i upijanja boje. Stoga je umjetnik djelomično podređen materiji (platnu), svakako u pozitivnom smislu: on materiju poštuje, njenu originalnost i mogućnosti te u istu intervenira afirmativno, otvoreno, stvarajući iskustvo s materijom i njenim osobinama, čemu možemo posvjedočiti promatrajući ovu izložbu. Anđelko Mihanović (M.K., 17.06.2015)